ùtjerati
ùtjerati (koga, što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùtjerān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utjerati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utjeram |
| 2. | utjeraš |
| 3. | utjera |
| množina | |
| 1. | utjeramo |
| 2. | utjerate |
| 3. | utjeraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utjerat ću |
| 2. | utjerat ćeš |
| 3. | utjerat će |
| množina | |
| 1. | utjerat ćemo |
| 2. | utjerat ćete |
| 3. | utjerat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utjerah |
| 2. | utjera |
| 3. | utjera |
| množina | |
| 1. | utjerasmo |
| 2. | utjeraste |
| 3. | utjeraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utjerao sam |
| 2. | utjerao si |
| 3. | utjerao je |
| množina | |
| 1. | utjerali smo |
| 2. | utjerali ste |
| 3. | utjerali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utjerao |
| 2. | bio si utjerao |
| 3. | bio je utjerao |
| množina | |
| 1. | bili smo utjerali |
| 2. | bili ste utjerali |
| 3. | bili su utjerali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utjeraj |
| množina | |
| 1. | utjerajmo |
| 2. | utjerajte |
| glagolski prilog prošli | |
| utjeravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utjerao, utjerala, utjeralo | |
| utjerali, utjerale, utjerala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utjeran, utjerana, utjerano | |
| utjerani, utjerane, utjerana | |
Definicija
| 1. | nagnati, prisiliti koga (ob. životinju) da uđe u ograničeni prostor, u prostoriju, tjerajući ugnati; stjerati |
| 2. | zamahujući, pritiskajući ili udarajući učiniti da predmet uđe u unutrašnjost čega što se opire ili je tvrdo; zabiti, zariti |
| 3. | naplatiti (dug, porez i sl.) |
Frazeologija
⃟ utjerati pamet u glavu opametiti;
utjerati (komu) strah u kosti jako zaplašiti, tako da ostane trajno zaplašen;
utjerati (koga) u laž dokazati da laže
utjerati (komu) strah u kosti jako zaplašiti, tako da ostane trajno zaplašen;
utjerati (koga) u laž dokazati da laže
Etimologija
✧ u- + v. tjerati
