utánjiti
utánjiti (se) svrš. 〈prez. ùtānjīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùtānjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utanjiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utanjim |
| 2. | utanjiš |
| 3. | utanji |
| množina | |
| 1. | utanjimo |
| 2. | utanjite |
| 3. | utanje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utanjit ću |
| 2. | utanjit ćeš |
| 3. | utanjit će |
| množina | |
| 1. | utanjit ćemo |
| 2. | utanjit ćete |
| 3. | utanjit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utanjih |
| 2. | utanji |
| 3. | utanji |
| množina | |
| 1. | utanjismo |
| 2. | utanjiste |
| 3. | utanjiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utanjio sam |
| 2. | utanjio si |
| 3. | utanjio je |
| množina | |
| 1. | utanjili smo |
| 2. | utanjili ste |
| 3. | utanjili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utanjio |
| 2. | bio si utanjio |
| 3. | bio je utanjio |
| množina | |
| 1. | bili smo utanjili |
| 2. | bili ste utanjili |
| 3. | bili su utanjili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utanji |
| množina | |
| 1. | utanjimo |
| 2. | utanjite |
| glagolski prilog prošli | |
| utanjivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utanjio, utanjila, utanjilo | |
| utanjili, utanjile, utanjila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utanjen, utanjena, utanjeno | |
| utanjeni, utanjene, utanjena | |
Definicija
| 1. | (što) a. udaranjem čekićem i sl. učiniti tankim ili tanjim; stanjiti b. progovoriti tankim, slabo čujnim, tihim, blagim glasom, ob. izvještačeno, neprirodno (u uzbuđenju, u želji za ugađanjem sugovorniku i sl.) |
| 2. | (se) a. oslabjeti, smršaviti; stanjiti se b. pren. biti na izmaku snaga; ponestati, istrošiti se c. žarg. ostati bez novca |
Etimologija
✧ u- + v. tanak
