usrećívati
usrećívati (koga, se) nesvrš. 〈prez. usrèćujēm, pril. sad. usrèćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| usrećivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | usrećujem |
| 2. | usrećuješ |
| 3. | usrećuje |
| množina | |
| 1. | usrećujemo |
| 2. | usrećujete |
| 3. | usrećuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | usrećivat ću |
| 2. | usrećivat ćeš |
| 3. | usrećivat će |
| množina | |
| 1. | usrećivat ćemo |
| 2. | usrećivat ćete |
| 3. | usrećivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | usrećivah |
| 2. | usrećivaše |
| 3. | usrećivaše |
| množina | |
| 1. | usrećivasmo |
| 2. | usrećivaste |
| 3. | usrećivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | usrećivao sam |
| 2. | usrećivao si |
| 3. | usrećivao je |
| množina | |
| 1. | usrećivali smo |
| 2. | usrećivali ste |
| 3. | usrećivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam usrećivao |
| 2. | bio si usrećivao |
| 3. | bio je usrećivao |
| množina | |
| 1. | bili smo usrećivali |
| 2. | bili ste usrećivali |
| 3. | bili su usrećivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | usrećuj |
| množina | |
| 1. | usrećujmo |
| 2. | usrećujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| usrećujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| usrećivao, usrećivala, usrećivalo | |
| usrećivali, usrećivale, usrećivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| usrećivan, usrećivana, usrećivano | |
| usrećivani, usrećivane, usrećivana | |
Etimologija
✧ vidi ùsrećiti
