ùsrećiti
ùsrećiti (koga, se) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùsrećen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| usrećiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | usrećim |
| 2. | usrećiš |
| 3. | usreći |
| množina | |
| 1. | usrećimo |
| 2. | usrećite |
| 3. | usreće |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | usrećit ću |
| 2. | usrećit ćeš |
| 3. | usrećit će |
| množina | |
| 1. | usrećit ćemo |
| 2. | usrećit ćete |
| 3. | usrećit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | usrećih |
| 2. | usreći |
| 3. | usreći |
| množina | |
| 1. | usrećismo |
| 2. | usrećiste |
| 3. | usrećiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | usrećio sam |
| 2. | usrećio si |
| 3. | usrećio je |
| množina | |
| 1. | usrećili smo |
| 2. | usrećili ste |
| 3. | usrećili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam usrećio |
| 2. | bio si usrećio |
| 3. | bio je usrećio |
| množina | |
| 1. | bili smo usrećili |
| 2. | bili ste usrećili |
| 3. | bili su usrećili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | usreći |
| množina | |
| 1. | usrećimo |
| 2. | usrećite |
| glagolski prilog prošli | |
| usrećivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| usrećio, usrećila, usrećilo | |
| usrećili, usrećile, usrećila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| usrećen, usrećena, usrećeno | |
| usrećeni, usrećene, usrećena | |
Definicija
| 1. | donijeti sreću |
| 2. | pren. razg. iron. donijeti nesreću [baš se usrećio] |
Etimologija
✧ u- + v. sreća
