srȅća
srȅća ž
jednina | |
---|---|
N | sreća |
G | sreće |
D | sreći |
A | sreću |
V | srećo |
L | sreći |
I | srećom |
množina | |
N | sreće |
G | sreća |
D | srećama |
A | sreće |
V | sreće |
L | srećama |
I | srećama |
1. | psih. stanje potpuna zadovoljstva i smirenosti zasnovano na unutarnjem, duševnom miru i skladu u odnosima prema vanjskom svijetu |
2. | ukupnost okolnosti ili okolnost koja čemu pogoduje [dobra sreća; loša sreća; imati sreće; neka vam je sa srećom] |
3. | sretan slučaj [ima sreću] |