usmjerávati
usmjerávati (što, se) nesvrš. 〈prez. usmjèrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| usmjeravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | usmjeravam |
| 2. | usmjeravaš |
| 3. | usmjerava |
| množina | |
| 1. | usmjeravamo |
| 2. | usmjeravate |
| 3. | usmjeravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | usmjeravat ću |
| 2. | usmjeravat ćeš |
| 3. | usmjeravat će |
| množina | |
| 1. | usmjeravat ćemo |
| 2. | usmjeravat ćete |
| 3. | usmjeravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | usmjeravah |
| 2. | usmjeravaše |
| 3. | usmjeravaše |
| množina | |
| 1. | usmjeravasmo |
| 2. | usmjeravaste |
| 3. | usmjeravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | usmjeravao sam |
| 2. | usmjeravao si |
| 3. | usmjeravao je |
| množina | |
| 1. | usmjeravali smo |
| 2. | usmjeravali ste |
| 3. | usmjeravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam usmjeravao |
| 2. | bio si usmjeravao |
| 3. | bio je usmjeravao |
| množina | |
| 1. | bili smo usmjeravali |
| 2. | bili ste usmjeravali |
| 3. | bili su usmjeravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | usmjeravaj |
| množina | |
| 1. | usmjeravajmo |
| 2. | usmjeravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| usmjeravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| usmjeravao, usmjeravala, usmjeravalo | |
| usmjeravali, usmjeravale, usmjeravala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| usmjeravan, usmjeravana, usmjeravano | |
| usmjeravani, usmjeravane, usmjeravana | |
Etimologija
✧ vidi ùsmjeriti
