ùsmjeriti
ùsmjeriti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùsmjeren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| usmjeriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | usmjerim |
| 2. | usmjeriš |
| 3. | usmjeri |
| množina | |
| 1. | usmjerimo |
| 2. | usmjerite |
| 3. | usmjere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | usmjerit ću |
| 2. | usmjerit ćeš |
| 3. | usmjerit će |
| množina | |
| 1. | usmjerit ćemo |
| 2. | usmjerit ćete |
| 3. | usmjerit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | usmjerih |
| 2. | usmjeri |
| 3. | usmjeri |
| množina | |
| 1. | usmjerismo |
| 2. | usmjeriste |
| 3. | usmjeriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | usmjerio sam |
| 2. | usmjerio si |
| 3. | usmjerio je |
| množina | |
| 1. | usmjerili smo |
| 2. | usmjerili ste |
| 3. | usmjerili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam usmjerio |
| 2. | bio si usmjerio |
| 3. | bio je usmjerio |
| množina | |
| 1. | bili smo usmjerili |
| 2. | bili ste usmjerili |
| 3. | bili su usmjerili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | usmjeri |
| množina | |
| 1. | usmjerimo |
| 2. | usmjerite |
| glagolski prilog prošli | |
| usmjerivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| usmjerio, usmjerila, usmjerilo | |
| usmjerili, usmjerile, usmjerila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| usmjeren, usmjerena, usmjereno | |
| usmjereni, usmjerene, usmjerena | |
Definicija
| 1. | (što) uputiti, odrediti, potaknuti u nekom smjeru, k nekom cilju i sl. |
| 2. | (se) usredotočiti se, koncentrirati se na što |
Etimologija
✧ u- + v. smjer
