urícati1
urícati1 (što, koga) nesvrš. 〈prez. ùrīčēm, pril. sad. uríčūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uricati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uričem |
2. | uričeš |
3. | uriče |
množina | |
1. | uričemo |
2. | uričete |
3. | uriču |
futur | |
jednina | |
1. | uricat ću |
2. | uricat ćeš |
3. | uricat će |
množina | |
1. | uricat ćemo |
2. | uricat ćete |
3. | uricat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | uricah |
2. | uricaše |
3. | uricaše |
množina | |
1. | uricasmo |
2. | uricaste |
3. | uricahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | uricao sam |
2. | uricao si |
3. | uricao je |
množina | |
1. | uricali smo |
2. | uricali ste |
3. | uricali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uricao |
2. | bio si uricao |
3. | bio je uricao |
množina | |
1. | bili smo uricali |
2. | bili ste uricali |
3. | bili su uricali |
imperativ | |
jednina | |
2. | uriči |
množina | |
1. | uričimo |
2. | uričite |
glagolski prilog sadašnji | |
uričući | |
glagolski pridjev aktivni | |
uricao, uricala, uricalo | |
uricali, uricale, uricala | |
glagolski pridjev pasivni | |
urican, uricana, uricano | |
uricani, uricane, uricana |