ùreći1
ùreći1 (što) svrš. 〈prez. urèčēm/ùreknēm, pril. pr. ùrekāvši, prid. rad. ùrekao, prid. trp. urèčen/ùreknūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ureći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ureknem / urečem |
| 2. | urekneš / urečeš |
| 3. | urekne / ureče |
| množina | |
| 1. | ureknemo / urečemo |
| 2. | ureknete / urečete |
| 3. | ureknu / ureku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ureći ću |
| 2. | ureći ćeš |
| 3. | ureći će |
| množina | |
| 1. | ureći ćemo |
| 2. | ureći ćete |
| 3. | ureći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | urekoh |
| 2. | ureče |
| 3. | ureče |
| množina | |
| 1. | urekosmo |
| 2. | urekoste |
| 3. | urekoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | urekao sam |
| 2. | urekao si |
| 3. | urekao je |
| množina | |
| 1. | urekli smo |
| 2. | urekli ste |
| 3. | urekli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam urekao |
| 2. | bio si urekao |
| 3. | bio je urekao |
| množina | |
| 1. | bili smo urekli |
| 2. | bili ste urekli |
| 3. | bili su urekli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | urekni / ureci |
| množina | |
| 1. | ureknimo / urecimo |
| 2. | ureknite / urecite |
| glagolski prilog prošli | |
| urekavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| urekao, urekla, ureklo | |
| urekli, urekle, urekla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| urečen / ureknut, urečena / ureknuta, urečeno / ureknuto | |
| urečeni / ureknuti, urečene / ureknute, urečena / ureknuta | |
Definicija
| 1. | zakazati dogovor; ugovoriti, dogovoriti s kim |
| 2. | v. urok |
