utrkívati se
utrkívati se nesvrš. 〈prez. utẕkujēm se, pril. sad. utẕkujūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
utrkivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | utrkujem |
2. | utrkuješ |
3. | utrkuje |
množina | |
1. | utrkujemo |
2. | utrkujete |
3. | utrkuju |
futur | |
jednina | |
1. | utrkivat ću |
2. | utrkivat ćeš |
3. | utrkivat će |
množina | |
1. | utrkivat ćemo |
2. | utrkivat ćete |
3. | utrkivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | utrkivah |
2. | utrkivaše |
3. | utrkivaše |
množina | |
1. | utrkivasmo |
2. | utrkivaste |
3. | utrkivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | utrkivao sam |
2. | utrkivao si |
3. | utrkivao je |
množina | |
1. | utrkivali smo |
2. | utrkivali ste |
3. | utrkivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam utrkivao |
2. | bio si utrkivao |
3. | bio je utrkivao |
množina | |
1. | bili smo utrkivali |
2. | bili ste utrkivali |
3. | bili su utrkivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | utrkuj |
množina | |
1. | utrkujmo |
2. | utrkujte |
glagolski prilog sadašnji | |
utrkujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
utrkivao, utrkivala, utrkivalo | |
utrkivali, utrkivale, utrkivala |
1. | nastojati trčeći stići prije drugoga |
2. | (u čemu) nastojati što postići prije drugoga; nadmetati se, natjecati se |