utẕčati
utẕčati (u što) svrš. 〈prez. utẕčīm, pril. pr. -āvši, prid. rad. ȕtrčao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utrčati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utrčim |
| 2. | utrčiš |
| 3. | utrči |
| množina | |
| 1. | utrčimo |
| 2. | utrčite |
| 3. | utrče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utrčat ću |
| 2. | utrčat ćeš |
| 3. | utrčat će |
| množina | |
| 1. | utrčat ćemo |
| 2. | utrčat ćete |
| 3. | utrčat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utrčah |
| 2. | utrča |
| 3. | utrča |
| množina | |
| 1. | utrčasmo |
| 2. | utrčaste |
| 3. | utrčaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utrčao sam |
| 2. | utrčao si |
| 3. | utrčao je |
| množina | |
| 1. | utrčali smo |
| 2. | utrčali ste |
| 3. | utrčali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utrčao |
| 2. | bio si utrčao |
| 3. | bio je utrčao |
| množina | |
| 1. | bili smo utrčali |
| 2. | bili ste utrčali |
| 3. | bili su utrčali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utrči |
| množina | |
| 1. | utrčimo |
| 2. | utrčite |
| glagolski prilog prošli | |
| utrčavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utrčao, utrčala, utrčalo | |
| utrčali, utrčale, utrčala | |
Definicija
ući trčeći
