utònuti
utònuti svrš. 〈prez. ùtonēm, pril. pr. -ūvši, imp. utòni, prid. rad. utònuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utonuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utonem |
| 2. | utoneš |
| 3. | utone |
| množina | |
| 1. | utonemo |
| 2. | utonete |
| 3. | utonu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utonut ću |
| 2. | utonut ćeš |
| 3. | utonut će |
| množina | |
| 1. | utonut ćemo |
| 2. | utonut ćete |
| 3. | utonut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utonuh |
| 2. | utonu |
| 3. | utonu |
| množina | |
| 1. | utonusmo |
| 2. | utonuste |
| 3. | utonuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utonuo sam |
| 2. | utonuo si |
| 3. | utonuo je |
| množina | |
| 1. | utonuli smo |
| 2. | utonuli ste |
| 3. | utonuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utonuo |
| 2. | bio si utonuo |
| 3. | bio je utonuo |
| množina | |
| 1. | bili smo utonuli |
| 2. | bili ste utonuli |
| 3. | bili su utonuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utoni |
| množina | |
| 1. | utonimo |
| 2. | utonite |
| glagolski prilog prošli | |
| utonuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utonuo, utonula, utonulo | |
| utonuli, utonule, utonula | |
Definicija
| 1. | (u što) djelomično biti u tekućini ili upasti a. u tekućinu [utonuti u vodu] b. u što žitko [utonuti u blato], usp. tonuti |
| 2. | () ekspr. izgubiti se, nestati (u mnoštvu, prostranstvu, nestati s vidika), zaći za horizont |
| 3. | (u što) pren. a. unijeti se u što, potpuno se predati čemu, udubiti se [utonuti u misli] b. zaspati ugodnim, tvrdim snom [utonuti u san] |
Etimologija
✧ u- + v. tonuti
