tònuti
tònuti () nesvrš. 〈prez. -nēm, pril. sad. -nūći, gl. im. tònjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tonuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tonem |
| 2. | toneš |
| 3. | tone |
| množina | |
| 1. | tonemo |
| 2. | tonete |
| 3. | tonu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tonut ću |
| 2. | tonut ćeš |
| 3. | tonut će |
| množina | |
| 1. | tonut ćemo |
| 2. | tonut ćete |
| 3. | tonut će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tonjah |
| 2. | tonjaše |
| 3. | tonjaše |
| množina | |
| 1. | tonjasmo |
| 2. | tonjaste |
| 3. | tonjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tonuo sam |
| 2. | tonuo si |
| 3. | tonuo je |
| množina | |
| 1. | tonuli smo |
| 2. | tonuli ste |
| 3. | tonuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tonuo |
| 2. | bio si tonuo |
| 3. | bio je tonuo |
| množina | |
| 1. | bili smo tonuli |
| 2. | bili ste tonuli |
| 3. | bili su tonuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | toni |
| množina | |
| 1. | tonimo |
| 2. | tonite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tonući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tonuo, tonula, tonulo | |
| tonuli, tonule, tonula | |
Definicija
| 1. | a. spuštati se, propadati zbog svoje mase prema dnu vode ili druge tekućine [brod tone] b. propadati, upadati u meku ili žitku masu [tonuti u blato] |
| 2. | a. pren. spuštati se za horizont, zalaziti, zapadati udaljavajući se, gubiti se u daljini [sunce tone u more] b. potpuno se predati čemu, bivati obuzet, zanijet čim [tonuti u misli] |
| 3. | (u što) propadati, nestajati, gubiti se [tonuti u zaborav nestajati iz sjećanja; tonuti u nepovrat nestajati, prolaziti zauvijek] |
Etimologija
✧ prasl. *tonǫti (rus. tonút', polj. tonąć) ← *topnǫti ≃ v. topiti
