ùviti
ùviti (što,se) svrš. 〈prez. ȕvijem, pril. pr. -īvši, imp. ùvīj, prid. trp. uvìjen/ȕvīt〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvijem |
| 2. | uviješ |
| 3. | uvije |
| množina | |
| 1. | uvijemo |
| 2. | uvijete |
| 3. | uviju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvit ću |
| 2. | uvit ćeš |
| 3. | uvit će |
| množina | |
| 1. | uvit ćemo |
| 2. | uvit ćete |
| 3. | uvit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uvih |
| 2. | uvi |
| 3. | uvi |
| množina | |
| 1. | uvismo |
| 2. | uviste |
| 3. | uviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvio sam |
| 2. | uvio si |
| 3. | uvio je |
| množina | |
| 1. | uvili smo |
| 2. | uvili ste |
| 3. | uvili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvio |
| 2. | bio si uvio |
| 3. | bio je uvio |
| množina | |
| 1. | bili smo uvili |
| 2. | bili ste uvili |
| 3. | bili su uvili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvij |
| množina | |
| 1. | uvijmo |
| 2. | uvijte |
| glagolski prilog prošli | |
| uvivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvio, uvila, uvilo | |
| uvili, uvile, uvila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvijen / uvit, uvijena / uvita, uvijeno / uvito | |
| uvijeni / uviti, uvijene / uvite, uvijena / uvita | |
Etimologija
✧ u- + v. viti
