uvíjati
uvíjati nesvrš. 〈prez. ùvījām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uvijati | |
prezent | |
jednina | |
1. | uvijam |
2. | uvijaš |
3. | uvija |
množina | |
1. | uvijamo |
2. | uvijate |
3. | uvijaju |
futur | |
jednina | |
1. | uvijat ću |
2. | uvijat ćeš |
3. | uvijat će |
množina | |
1. | uvijat ćemo |
2. | uvijat ćete |
3. | uvijat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | uvijah |
2. | uvijaše |
3. | uvijaše |
množina | |
1. | uvijasmo |
2. | uvijaste |
3. | uvijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | uvijao sam |
2. | uvijao si |
3. | uvijao je |
množina | |
1. | uvijali smo |
2. | uvijali ste |
3. | uvijali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uvijao |
2. | bio si uvijao |
3. | bio je uvijao |
množina | |
1. | bili smo uvijali |
2. | bili ste uvijali |
3. | bili su uvijali |
imperativ | |
jednina | |
2. | uvijaj |
množina | |
1. | uvijajmo |
2. | uvijajte |
glagolski prilog sadašnji | |
uvijajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
uvijao, uvijala, uvijalo | |
uvijali, uvijale, uvijala | |
glagolski pridjev pasivni | |
uvijan, uvijana, uvijano | |
uvijani, uvijane, uvijana |
1. | () izbjegavati neposredan odgovor, okolišati govoreći (o čemu) |
2. | (se) činiti kružne pokrete nekim dijelom tijela; izvijati se |
3. | (što) umatati u papir koji se na krajevima učvršćuje |
4. | (što) ukovrčati (kosu) |
5. | (što) napraviti svitak, saviti tako da se zatvori, da samo zatvori cjelinu [uvijati cigaretu], usp. uvinuti |