uvjerávati
uvjerávati (koga, se) nesvrš. 〈prez. uvjèrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvjeravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvjeravam |
| 2. | uvjeravaš |
| 3. | uvjerava |
| množina | |
| 1. | uvjeravamo |
| 2. | uvjeravate |
| 3. | uvjeravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvjeravat ću |
| 2. | uvjeravat ćeš |
| 3. | uvjeravat će |
| množina | |
| 1. | uvjeravat ćemo |
| 2. | uvjeravat ćete |
| 3. | uvjeravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvjeravah |
| 2. | uvjeravaše |
| 3. | uvjeravaše |
| množina | |
| 1. | uvjeravasmo |
| 2. | uvjeravaste |
| 3. | uvjeravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvjeravao sam |
| 2. | uvjeravao si |
| 3. | uvjeravao je |
| množina | |
| 1. | uvjeravali smo |
| 2. | uvjeravali ste |
| 3. | uvjeravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvjeravao |
| 2. | bio si uvjeravao |
| 3. | bio je uvjeravao |
| množina | |
| 1. | bili smo uvjeravali |
| 2. | bili ste uvjeravali |
| 3. | bili su uvjeravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvjeravaj |
| množina | |
| 1. | uvjeravajmo |
| 2. | uvjeravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uvjeravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvjeravao, uvjeravala, uvjeravalo | |
| uvjeravali, uvjeravale, uvjeravala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvjeravan, uvjeravana, uvjeravano | |
| uvjeravani, uvjeravane, uvjeravana | |
Definicija
| 1. | tvrditi sa sigurnošću da je što istina, izjavljivati sa sigurnošću |
| 2. | davati, pružati dokaze o čemu |
| 3. | (se u što) sve više postajati uvjeren u što, osvjedočavati se; uviđati |
Etimologija
✧ vidi ùvjeriti
