ùvjeriti
ùvjeriti (se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùvjeren, gl. im. uvjerénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvjeriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvjerim |
| 2. | uvjeriš |
| 3. | uvjeri |
| množina | |
| 1. | uvjerimo |
| 2. | uvjerite |
| 3. | uvjere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvjerit ću |
| 2. | uvjerit ćeš |
| 3. | uvjerit će |
| množina | |
| 1. | uvjerit ćemo |
| 2. | uvjerit ćete |
| 3. | uvjerit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uvjerih |
| 2. | uvjeri |
| 3. | uvjeri |
| množina | |
| 1. | uvjerismo |
| 2. | uvjeriste |
| 3. | uvjeriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvjerio sam |
| 2. | uvjerio si |
| 3. | uvjerio je |
| množina | |
| 1. | uvjerili smo |
| 2. | uvjerili ste |
| 3. | uvjerili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvjerio |
| 2. | bio si uvjerio |
| 3. | bio je uvjerio |
| množina | |
| 1. | bili smo uvjerili |
| 2. | bili ste uvjerili |
| 3. | bili su uvjerili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvjeri |
| množina | |
| 1. | uvjerimo |
| 2. | uvjerite |
| glagolski prilog prošli | |
| uvjerivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvjerio, uvjerila, uvjerilo | |
| uvjerili, uvjerile, uvjerila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvjeren, uvjerena, uvjereno | |
| uvjereni, uvjerene, uvjerena | |
Definicija
| 1. | (koga) dokazati kome istinitost, pravilnost čega, učiniti da tko povjeruje u što |
| 2. | (se) dobiti, naći potvrdu, siguran dokaz, svjedočanstvo za što, ispitivanjem što potvrditi, osvjedočiti se; uvidjeti |
Etimologija
✧ u- + v. vjera
