uvínuti
uvínuti (što) svrš. 〈prez. ùvīnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. ùvīnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvinuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvinem |
| 2. | uvineš |
| 3. | uvine |
| množina | |
| 1. | uvinemo |
| 2. | uvinete |
| 3. | uvinu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvinut ću |
| 2. | uvinut ćeš |
| 3. | uvinut će |
| množina | |
| 1. | uvinut ćemo |
| 2. | uvinut ćete |
| 3. | uvinut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uvinuh |
| 2. | uvinu |
| 3. | uvinu |
| množina | |
| 1. | uvinusmo |
| 2. | uvinuste |
| 3. | uvinuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvinuo sam |
| 2. | uvinuo si |
| 3. | uvinuo je |
| množina | |
| 1. | uvinuli smo |
| 2. | uvinuli ste |
| 3. | uvinuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvinuo |
| 2. | bio si uvinuo |
| 3. | bio je uvinuo |
| množina | |
| 1. | bili smo uvinuli |
| 2. | bili ste uvinuli |
| 3. | bili su uvinuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvini |
| množina | |
| 1. | uvinimo |
| 2. | uvinite |
| glagolski prilog prošli | |
| uvinuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvinuo, uvinula, uvinulo | |
| uvinuli, uvinule, uvinula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvinut, uvinuta, uvinuto | |
| uvinuti, uvinute, uvinuta | |
Definicija
okrenuti što oko osi, saviti [uvinuti ruku]
Etimologija
✧ vidi ùviti
