zàjutriti
zàjutriti svrš. 〈prez. (3. l. jd) zàjutrī, pril. pr. -īvši, prid. rad. (3. l. jd) zàjutrilo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zajutriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zajutrim |
2. | zajutriš |
3. | zajutri |
množina | |
1. | zajutrimo |
2. | zajutrite |
3. | zajutre |
futur | |
jednina | |
1. | zajutrit ću |
2. | zajutrit ćeš |
3. | zajutrit će |
množina | |
1. | zajutrit ćemo |
2. | zajutrit ćete |
3. | zajutrit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zajutrih |
2. | zajutri |
3. | zajutri |
množina | |
1. | zajutrismo |
2. | zajutriste |
3. | zajutriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zajutrio sam |
2. | zajutrio si |
3. | zajutrio je |
množina | |
1. | zajutrili smo |
2. | zajutrili ste |
3. | zajutrili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zajutrio |
2. | bio si zajutrio |
3. | bio je zajutrio |
množina | |
1. | bili smo zajutrili |
2. | bili ste zajutrili |
3. | bili su zajutrili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zajutri |
množina | |
1. | zajutrimo |
2. | zajutrite |
glagolski prilog prošli | |
zajutrivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zajutrio, zajutrila, zajutrilo | |
zajutrili, zajutrile, zajutrila |