zàjahati
zàjahati (zàjašiti) (što, koga) svrš. 〈prez. zàjašēm, pril. pr. -āvši, imp. zàjaši, prid. rad. zàjahao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zajahati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zajašem |
2. | zajašeš |
3. | zajaše |
množina | |
1. | zajašemo |
2. | zajašete |
3. | zajašu |
futur | |
jednina | |
1. | zajahat ću |
2. | zajahat ćeš |
3. | zajahat će |
množina | |
1. | zajahat ćemo |
2. | zajahat ćete |
3. | zajahat će |
aorist | |
jednina | |
1. | zajahah |
2. | zajaha |
3. | zajaha |
množina | |
1. | zajahasmo |
2. | zajahaste |
3. | zajahaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zajahao sam |
2. | zajahao si |
3. | zajahao je |
množina | |
1. | zajahali smo |
2. | zajahali ste |
3. | zajahali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zajahao |
2. | bio si zajahao |
3. | bio je zajahao |
množina | |
1. | bili smo zajahali |
2. | bili ste zajahali |
3. | bili su zajahali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zajaši |
množina | |
1. | zajašimo |
2. | zajašite |
glagolski prilog prošli | |
zajahavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zajahao, zajahala, zajahalo | |
zajahali, zajahale, zajahala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zajahan, zajahana, zajahano | |
zajahani, zajahane, zajahana |
1. | sjesti na konja (ili na drugu životinju) opkoračivši ga s jedne i s druge strane nogama |
2. | pren. razg. uspostaviti vlast nad kim, učiniti ga objektom svoje moći |
3. | protegnuti se preko čega s gornje strane, naći se na čemu gdje inače nije potrebno ni poželjno [teško hodam, a ovaj prst mi je zajahao preko ovoga do njega] |