zakomplicírati
zakomplicírati (što, se) svrš. 〈prez. zakomplìcīrām, pril. pr. -āvši, prid. trp. zakomplìcīrān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zakomplicirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zakompliciram |
| 2. | zakompliciraš |
| 3. | zakomplicira |
| množina | |
| 1. | zakompliciramo |
| 2. | zakomplicirate |
| 3. | zakompliciraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zakomplicirat ću |
| 2. | zakomplicirat ćeš |
| 3. | zakomplicirat će |
| množina | |
| 1. | zakomplicirat ćemo |
| 2. | zakomplicirat ćete |
| 3. | zakomplicirat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zakomplicirah |
| 2. | zakomplicira |
| 3. | zakomplicira |
| množina | |
| 1. | zakomplicirasmo |
| 2. | zakompliciraste |
| 3. | zakompliciraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zakomplicirao sam |
| 2. | zakomplicirao si |
| 3. | zakomplicirao je |
| množina | |
| 1. | zakomplicirali smo |
| 2. | zakomplicirali ste |
| 3. | zakomplicirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zakomplicirao |
| 2. | bio si zakomplicirao |
| 3. | bio je zakomplicirao |
| množina | |
| 1. | bili smo zakomplicirali |
| 2. | bili ste zakomplicirali |
| 3. | bili su zakomplicirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zakompliciraj |
| množina | |
| 1. | zakomplicirajmo |
| 2. | zakomplicirajte |
| glagolski prilog prošli | |
| zakompliciravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zakomplicirao, zakomplicirala, zakompliciralo | |
| zakomplicirali, zakomplicirale, zakomplicirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zakompliciran, zakomplicirana, zakomplicirano | |
| zakomplicirani, zakomplicirane, zakomplicirana | |
Definicija
razg. komplicirati (u zn. u jednom času izvršene radnje ili stvorenog stanja)
Etimologija
✧ za- + v. komplicirati
