komplicírati
komplicírati (što) dv. 〈prez. komplìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
komplicirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kompliciram |
2. | kompliciraš |
3. | komplicira |
množina | |
1. | kompliciramo |
2. | komplicirate |
3. | kompliciraju |
futur | |
jednina | |
1. | komplicirat ću |
2. | komplicirat ćeš |
3. | komplicirat će |
množina | |
1. | komplicirat ćemo |
2. | komplicirat ćete |
3. | komplicirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | komplicirah |
2. | kompliciraše |
3. | kompliciraše |
množina | |
1. | komplicirasmo |
2. | kompliciraste |
3. | komplicirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | komplicirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | komplicirao sam |
2. | komplicirao si |
3. | komplicirao je |
množina | |
1. | komplicirali smo |
2. | komplicirali ste |
3. | komplicirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam komplicirao |
2. | bio si komplicirao |
3. | bio je komplicirao |
množina | |
1. | bili smo komplicirali |
2. | bili ste komplicirali |
3. | bili su komplicirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kompliciraj |
množina | |
1. | komplicirajmo |
2. | komplicirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
komplicirajući | |
glagolski prilog prošli | |
kompliciravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
komplicirao, komplicirala, kompliciralo | |
komplicirali, komplicirale, komplicirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
kompliciran, komplicirana, komplicirano | |
komplicirani, komplicirane, komplicirana |
1. | (u)činiti što zapletenim, teškim za rješavanje ili razumijevanje; zamrsiti, zapetljati |
2. | razg. ponašati se i komunicirati na vrlo težak način |