zaključívati
zaključívati (što) nesvrš. 〈prez. zakljùčujēm, pril. sad. zakljùčujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaključivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaključujem |
| 2. | zaključuješ |
| 3. | zaključuje |
| množina | |
| 1. | zaključujemo |
| 2. | zaključujete |
| 3. | zaključuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaključivat ću |
| 2. | zaključivat ćeš |
| 3. | zaključivat će |
| množina | |
| 1. | zaključivat ćemo |
| 2. | zaključivat ćete |
| 3. | zaključivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaključivah |
| 2. | zaključivaše |
| 3. | zaključivaše |
| množina | |
| 1. | zaključivasmo |
| 2. | zaključivaste |
| 3. | zaključivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaključivao sam |
| 2. | zaključivao si |
| 3. | zaključivao je |
| množina | |
| 1. | zaključivali smo |
| 2. | zaključivali ste |
| 3. | zaključivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaključivao |
| 2. | bio si zaključivao |
| 3. | bio je zaključivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zaključivali |
| 2. | bili ste zaključivali |
| 3. | bili su zaključivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaključuj |
| množina | |
| 1. | zaključujmo |
| 2. | zaključujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zaključujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaključivao, zaključivala, zaključivalo | |
| zaključivali, zaključivale, zaključivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaključivan, zaključivana, zaključivano | |
| zaključivani, zaključivane, zaključivana | |
Etimologija
✧ vidi zakljúčiti
