Hrvatski jezični portal

zakljúčiti

zakljúčiti (što) svrš.prez. zàkljūčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàkljūčen, gl. im. zaključénje〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
zaključiti
 
prezent
jednina
1. zaključim
2. zaključiš
3. zaključi
množina
1. zaključimo
2. zaključite
3. zaključe
 
futur
jednina
1. zaključit ću
2. zaključit ćeš
3. zaključit će
množina
1. zaključit ćemo
2. zaključit ćete
3. zaključit će
 
aorist
jednina
1. zaključih
2. zaključi
3. zaključi
množina
1. zaključismo
2. zaključiste
3. zaključiše
 
perfekt
jednina
1. zaključio sam
2. zaključio si
3. zaključio je
množina
1. zaključili smo
2. zaključili ste
3. zaključili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam zaključio
2. bio si zaključio
3. bio je zaključio
množina
1. bili smo zaključili
2. bili ste zaključili
3. bili su zaključili
 
imperativ
jednina
2. zaključi
množina
1. zaključimo
2. zaključite
 
glagolski prilog prošli
zaključivši
 
glagolski pridjev aktivni
zaključio, zaključila, zaključilo
zaključili, zaključile, zaključila
 
glagolski pridjev pasivni
zaključen, zaključena, zaključeno
zaključeni, zaključene, zaključena
Definicija
1. izvesti zaključak, steći uvjerenje
2. ugovoriti, utvrditi, sklopiti, uglaviti, pogoditi (mir, sporazum, zajam, posao i sl.)
3. završiti, svršiti [zaključiti ocjenu upisati konačnu ocjenu učeniku u imenik na polugodištu ili kraju školske godine (o nastavniku i profesoru)]
Etimologija
✧ za- + v. ključ