zàklinjati
zàklinjati (koga, se) nesvrš. 〈prez. -njēm, pril. sad. -njūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zaklinjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zaklinjem |
2. | zaklinješ |
3. | zaklinje |
množina | |
1. | zaklinjemo |
2. | zaklinjete |
3. | zaklinju |
futur | |
jednina | |
1. | zaklinjat ću |
2. | zaklinjat ćeš |
3. | zaklinjat će |
množina | |
1. | zaklinjat ćemo |
2. | zaklinjat ćete |
3. | zaklinjat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zaklinjah |
2. | zaklinjaše |
3. | zaklinjaše |
množina | |
1. | zaklinjasmo |
2. | zaklinjaste |
3. | zaklinjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zaklinjao sam |
2. | zaklinjao si |
3. | zaklinjao je |
množina | |
1. | zaklinjali smo |
2. | zaklinjali ste |
3. | zaklinjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zaklinjao |
2. | bio si zaklinjao |
3. | bio je zaklinjao |
množina | |
1. | bili smo zaklinjali |
2. | bili ste zaklinjali |
3. | bili su zaklinjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zaklinji |
množina | |
1. | zaklinjimo |
2. | zaklinjite |
glagolski prilog sadašnji | |
zaklinjući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zaklinjao, zaklinjala, zaklinjalo | |
zaklinjali, zaklinjale, zaklinjala |