zakazívati
zakazívati (što, ) nesvrš. 〈prez. zakàzujēm, pril. sad. zakàzujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zakazivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zakazujem |
| 2. | zakazuješ |
| 3. | zakazuje |
| množina | |
| 1. | zakazujemo |
| 2. | zakazujete |
| 3. | zakazuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zakazivat ću |
| 2. | zakazivat ćeš |
| 3. | zakazivat će |
| množina | |
| 1. | zakazivat ćemo |
| 2. | zakazivat ćete |
| 3. | zakazivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zakazivah |
| 2. | zakazivaše |
| 3. | zakazivaše |
| množina | |
| 1. | zakazivasmo |
| 2. | zakazivaste |
| 3. | zakazivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zakazivao sam |
| 2. | zakazivao si |
| 3. | zakazivao je |
| množina | |
| 1. | zakazivali smo |
| 2. | zakazivali ste |
| 3. | zakazivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zakazivao |
| 2. | bio si zakazivao |
| 3. | bio je zakazivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zakazivali |
| 2. | bili ste zakazivali |
| 3. | bili su zakazivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zakazuj |
| množina | |
| 1. | zakazujmo |
| 2. | zakazujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zakazujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zakazivao, zakazivala, zakazivalo | |
| zakazivali, zakazivale, zakazivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zakazivan, zakazivana, zakazivano | |
| zakazivani, zakazivane, zakazivana | |
Etimologija
✧ vidi zakázati
