zàkinuti
zàkinuti (, koga) svrš. 〈prez. zàkinēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. zàkinūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zakinuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zakinem |
| 2. | zakineš |
| 3. | zakine |
| množina | |
| 1. | zakinemo |
| 2. | zakinete |
| 3. | zakinu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zakinut ću |
| 2. | zakinut ćeš |
| 3. | zakinut će |
| množina | |
| 1. | zakinut ćemo |
| 2. | zakinut ćete |
| 3. | zakinut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zakinuh / zakidoh |
| 2. | zakinu / zakide |
| 3. | zakinu / zakide |
| množina | |
| 1. | zakinusmo / zakidosmo |
| 2. | zakinuste / zakidoste |
| 3. | zakinuše / zakidoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zakinuo sam |
| 2. | zakinuo si |
| 3. | zakinuo je |
| množina | |
| 1. | zakinuli smo |
| 2. | zakinuli ste |
| 3. | zakinuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zakinuo |
| 2. | bio si zakinuo |
| 3. | bio je zakinuo |
| množina | |
| 1. | bili smo zakinuli |
| 2. | bili ste zakinuli |
| 3. | bili su zakinuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zakini |
| množina | |
| 1. | zakinimo |
| 2. | zakinite |
| glagolski prilog prošli | |
| zakinuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zakinuo, zakinula, zakinulo | |
| zakinuli, zakinule, zakinula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zakinut, zakinuta, zakinuto | |
| zakinuti, zakinute, zakinuta | |
Definicija
oštetiti jednim dijelom [zakinuti na mjeri oštetiti kupca prilikom mjerenja, dati manje]
Etimologija
✧ vidi zakídati
