zakídati
zakídati nesvrš. 〈prez. zàkīdām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zakidati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zakidam |
| 2. | zakidaš |
| 3. | zakida |
| množina | |
| 1. | zakidamo |
| 2. | zakidate |
| 3. | zakidaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zakidat ću |
| 2. | zakidat ćeš |
| 3. | zakidat će |
| množina | |
| 1. | zakidat ćemo |
| 2. | zakidat ćete |
| 3. | zakidat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zakidah |
| 2. | zakidaše |
| 3. | zakidaše |
| množina | |
| 1. | zakidasmo |
| 2. | zakidaste |
| 3. | zakidahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zakidao sam |
| 2. | zakidao si |
| 3. | zakidao je |
| množina | |
| 1. | zakidali smo |
| 2. | zakidali ste |
| 3. | zakidali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zakidao |
| 2. | bio si zakidao |
| 3. | bio je zakidao |
| množina | |
| 1. | bili smo zakidali |
| 2. | bili ste zakidali |
| 3. | bili su zakidali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zakidaj |
| množina | |
| 1. | zakidajmo |
| 2. | zakidajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zakidajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zakidao, zakidala, zakidalo | |
| zakidali, zakidale, zakidala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zakidan, zakidana, zakidano | |
| zakidani, zakidane, zakidana | |
Definicija
| 1. | (što) otkidati, odsijecati dijelove (izdanke) biljaka |
| 2. | (koga, na čemu, u čemu) prisvajati dio čega (ob. zarade), nepravedno oduzimati; varati [zakidati na vagi; zakidati na količini] |
Etimologija
✧ za- + v. kidati
