zagŕnuti
zagŕnuti (se) svrš. 〈prez. zàgṟnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. zagŕni (se), prid. trp. zàgṟnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zagrnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zagrnem |
2. | zagrneš |
3. | zagrne |
množina | |
1. | zagrnemo |
2. | zagrnete |
3. | zagrnu |
futur | |
jednina | |
1. | zagrnut ću |
2. | zagrnut ćeš |
3. | zagrnut će |
množina | |
1. | zagrnut ćemo |
2. | zagrnut ćete |
3. | zagrnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | zagrnuh |
2. | zagrnu |
3. | zagrnu |
množina | |
1. | zagrnusmo |
2. | zagrnuste |
3. | zagrnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zagrnuo sam |
2. | zagrnuo si |
3. | zagrnuo je |
množina | |
1. | zagrnuli smo |
2. | zagrnuli ste |
3. | zagrnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zagrnuo |
2. | bio si zagrnuo |
3. | bio je zagrnuo |
množina | |
1. | bili smo zagrnuli |
2. | bili ste zagrnuli |
3. | bili su zagrnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | zagrni |
množina | |
1. | zagrnimo |
2. | zagrnite |
glagolski prilog prošli | |
zagrnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zagrnuo, zagrnula, zagrnulo | |
zagrnuli, zagrnule, zagrnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
zagrnut, zagrnuta, zagrnuto | |
zagrnuti, zagrnute, zagrnuta |
1. | a. (što) ogrnuti, pokriti tijelo odozgo u cjelinu b. (se čime) nabaciti gornji dio odjeće na ramena bez uvlačenja ruku u rukave |
2. | (što) a. zatrpati, zasuti zemljom (u razini) b. zatrpati zemljom oblikujući humak ili hrpu (iznad razine) |