gŕnuti
gŕnuti svrš. 〈prez. gȓnēm, pril. pr. -ūvši, imp. gŕni, prid. rad. gŕnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| grnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | grnem |
| 2. | grneš |
| 3. | grne |
| množina | |
| 1. | grnemo |
| 2. | grnete |
| 3. | grnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | grnut ću |
| 2. | grnut ćeš |
| 3. | grnut će |
| množina | |
| 1. | grnut ćemo |
| 2. | grnut ćete |
| 3. | grnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | grnuh |
| 2. | grnu |
| 3. | grnu |
| množina | |
| 1. | grnusmo |
| 2. | grnuste |
| 3. | grnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | grnuo sam |
| 2. | grnuo si |
| 3. | grnuo je |
| množina | |
| 1. | grnuli smo |
| 2. | grnuli ste |
| 3. | grnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam grnuo |
| 2. | bio si grnuo |
| 3. | bio je grnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo grnuli |
| 2. | bili ste grnuli |
| 3. | bili su grnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | grni |
| množina | |
| 1. | grnimo |
| 2. | grnite |
| glagolski prilog prošli | |
| grnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| grnuo, grnula, grnulo | |
| grnuli, grnule, grnula | |
Definicija
| 1. | (što) nabaciti na hrpu, oblikovati hrpu nabacivanjem, oblikovati humku (o zemlji, pijesku, žitu i sličnim sipkim materijalima); grtati |
| 2. | () nahrupiti, navaliti svi najednom, nagrnuti (o osobama) |
Etimologija
✧ prasl. *gъrtnǫti (rus. dijal. gornút', polj. garnąć) ← ie. *h2ger-: (lat. grex: stado, grč. ageírein: skupljati)
