zadẕhtjeti
zadẕhtjeti () svrš. 〈prez. zàdrhtīm〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zadrhtjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zadrhtim |
2. | zadrhtiš |
3. | zadrhti |
množina | |
1. | zadrhtimo |
2. | zadrhtite |
3. | zadrhte |
futur | |
jednina | |
1. | zadrhtjet ću |
2. | zadrhtjet ćeš |
3. | zadrhtjet će |
množina | |
1. | zadrhtjet ćemo |
2. | zadrhtjet ćete |
3. | zadrhtjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | zadrhtjeh |
2. | zadrhtje |
3. | zadrhtje |
množina | |
1. | zadrhtjesmo |
2. | zadrhtjeste |
3. | zadrhtješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | zadrhtio sam |
2. | zadrhtio si |
3. | zadrhtio je |
množina | |
1. | zadrhtjeli smo |
2. | zadrhtjeli ste |
3. | zadrhtjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zadrhtio |
2. | bio si zadrhtio |
3. | bio je zadrhtio |
množina | |
1. | bili smo zadrhtjeli |
2. | bili ste zadrhtjeli |
3. | bili su zadrhtjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | zadrhti |
množina | |
1. | zadrhtimo |
2. | zadrhtite |
glagolski prilog prošli | |
zadrhtjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zadrhtio, zadrhtjela, zadrhtjelo | |
zadrhtjeli, zadrhtjele, zadrhtjela |