zàdrijēti
zàdrijēti (, u što) svrš. 〈prez. zȁdrēm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. zȁdṟt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zadrijeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zadrem |
| 2. | zadreš |
| 3. | zadre |
| množina | |
| 1. | zadremo |
| 2. | zadrete |
| 3. | zadru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zadrijet ću |
| 2. | zadrijet ćeš |
| 3. | zadrijet će |
| množina | |
| 1. | zadrijet ćemo |
| 2. | zadrijet ćete |
| 3. | zadrijet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zadrijeh |
| 2. | zadrije |
| 3. | zadrije |
| množina | |
| 1. | zadrijesmo |
| 2. | zadrijeste |
| 3. | zadriješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadro sam |
| 2. | zadro si |
| 3. | zadro je |
| množina | |
| 1. | zadrli smo |
| 2. | zadrli ste |
| 3. | zadrli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zadro |
| 2. | bio si zadro |
| 3. | bio je zadro |
| množina | |
| 1. | bili smo zadrli |
| 2. | bili ste zadrli |
| 3. | bili su zadrli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zadri |
| množina | |
| 1. | zadrimo |
| 2. | zadrite |
| glagolski prilog prošli | |
| zadrijevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zadro, zadrla, zadrlo | |
| zadrli, zadrle, zadrla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zadrt, zadrta, zadrto | |
| zadrti, zadrte, zadrta | |
Definicija
| 1. | oštrim predmetom prodrijeti pod gornji, površinski sloj čega; zariti, zaparati, zasjeći, zahvatiti, ući parajući |
| 2. | pren. htjeti po svaku cijenu, navaliti, ustrajati u nepopuštanju |
Etimologija
✧ vidi zadèrati
