zadèrati
zadèrati (što) svrš. 〈prez. zàderēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. zȁderān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaderati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaderem |
| 2. | zadereš |
| 3. | zadere |
| množina | |
| 1. | zaderemo |
| 2. | zaderete |
| 3. | zaderu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaderat ću |
| 2. | zaderat ćeš |
| 3. | zaderat će |
| množina | |
| 1. | zaderat ćemo |
| 2. | zaderat ćete |
| 3. | zaderat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zaderah |
| 2. | zadera |
| 3. | zadera |
| množina | |
| 1. | zaderasmo |
| 2. | zaderaste |
| 3. | zaderaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaderao sam |
| 2. | zaderao si |
| 3. | zaderao je |
| množina | |
| 1. | zaderali smo |
| 2. | zaderali ste |
| 3. | zaderali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaderao |
| 2. | bio si zaderao |
| 3. | bio je zaderao |
| množina | |
| 1. | bili smo zaderali |
| 2. | bili ste zaderali |
| 3. | bili su zaderali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaderi |
| množina | |
| 1. | zaderimo |
| 2. | zaderite |
| glagolski prilog prošli | |
| zaderavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaderao, zaderala, zaderalo | |
| zaderali, zaderale, zaderala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaderan, zaderana, zaderano | |
| zaderani, zaderane, zaderana | |
Definicija
malo poderati, naglo povući da se podere; zaparati
Etimologija
✧ za- + v. derati
