zadòjiti
zadòjiti (koga, se) svrš. 〈prez. zàdojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàdojen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zadojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zadojim |
| 2. | zadojiš |
| 3. | zadoji |
| množina | |
| 1. | zadojimo |
| 2. | zadojite |
| 3. | zadoje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zadojit ću |
| 2. | zadojit ćeš |
| 3. | zadojit će |
| množina | |
| 1. | zadojit ćemo |
| 2. | zadojit ćete |
| 3. | zadojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zadojih |
| 2. | zadoji |
| 3. | zadoji |
| množina | |
| 1. | zadojismo |
| 2. | zadojiste |
| 3. | zadojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadojio sam |
| 2. | zadojio si |
| 3. | zadojio je |
| množina | |
| 1. | zadojili smo |
| 2. | zadojili ste |
| 3. | zadojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zadojio |
| 2. | bio si zadojio |
| 3. | bio je zadojio |
| množina | |
| 1. | bili smo zadojili |
| 2. | bili ste zadojili |
| 3. | bili su zadojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zadoji |
| množina | |
| 1. | zadojimo |
| 2. | zadojite |
| glagolski prilog prošli | |
| zadojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zadojio, zadojila, zadojilo | |
| zadojili, zadojile, zadojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zadojen, zadojena, zadojeno | |
| zadojeni, zadojene, zadojena | |
Definicija
zanijeti nekom idejom (ideologijom, doktrinom, vjerom), u potpunosti ispuniti uvjerenjem
Etimologija
✧ za- + v. dojiti
