zadobívati
zadobívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. zadòbīvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zadobivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zadobivam |
2. | zadobivaš |
3. | zadobiva |
množina | |
1. | zadobivamo |
2. | zadobivate |
3. | zadobivaju |
futur | |
jednina | |
1. | zadobivat ću |
2. | zadobivat ćeš |
3. | zadobivat će |
množina | |
1. | zadobivat ćemo |
2. | zadobivat ćete |
3. | zadobivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zadobivah |
2. | zadobivaše |
3. | zadobivaše |
množina | |
1. | zadobivasmo |
2. | zadobivaste |
3. | zadobivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zadobivao sam |
2. | zadobivao si |
3. | zadobivao je |
množina | |
1. | zadobivali smo |
2. | zadobivali ste |
3. | zadobivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zadobivao |
2. | bio si zadobivao |
3. | bio je zadobivao |
množina | |
1. | bili smo zadobivali |
2. | bili ste zadobivali |
3. | bili su zadobivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zadobivaj |
množina | |
1. | zadobivajmo |
2. | zadobivajte |
glagolski prilog sadašnji | |
zadobivajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zadobivao, zadobivala, zadobivalo | |
zadobivali, zadobivale, zadobivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zadobivan, zadobivana, zadobivano | |
zadobivani, zadobivane, zadobivana |