zàdizati
zàdizati (što) nesvrš. 〈prez. zàdižēm, pril. sad. zàdižūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zadizati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zadižem |
| 2. | zadižeš |
| 3. | zadiže |
| množina | |
| 1. | zadižemo |
| 2. | zadižete |
| 3. | zadižu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zadizat ću |
| 2. | zadizat ćeš |
| 3. | zadizat će |
| množina | |
| 1. | zadizat ćemo |
| 2. | zadizat ćete |
| 3. | zadizat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadizah |
| 2. | zadizaše |
| 3. | zadizaše |
| množina | |
| 1. | zadizasmo |
| 2. | zadizaste |
| 3. | zadizahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadizao sam |
| 2. | zadizao si |
| 3. | zadizao je |
| množina | |
| 1. | zadizali smo |
| 2. | zadizali ste |
| 3. | zadizali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zadizao |
| 2. | bio si zadizao |
| 3. | bio je zadizao |
| množina | |
| 1. | bili smo zadizali |
| 2. | bili ste zadizali |
| 3. | bili su zadizali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zadiži |
| množina | |
| 1. | zadižimo |
| 2. | zadižite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zadižući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zadizao, zadizala, zadizalo | |
| zadizali, zadizale, zadizala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zadizan, zadizana, zadizano | |
| zadizani, zadizane, zadizana | |
Etimologija
✧ vidi zàdignuti
