zàdignuti
zàdignuti (što) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. zàdignūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zadignuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zadignem |
| 2. | zadigneš |
| 3. | zadigne |
| množina | |
| 1. | zadignemo |
| 2. | zadignete |
| 3. | zadignu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zadignut ću |
| 2. | zadignut ćeš |
| 3. | zadignut će |
| množina | |
| 1. | zadignut ćemo |
| 2. | zadignut ćete |
| 3. | zadignut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zadignuh / zadigoh |
| 2. | zadignu / zadiže |
| 3. | zadignu / zadiže |
| množina | |
| 1. | zadignusmo / zadigosmo |
| 2. | zadignuste / zadigoste |
| 3. | zadignuše / zadigoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadignuo sam |
| 2. | zadignuo si |
| 3. | zadignuo je |
| množina | |
| 1. | zadignuli smo |
| 2. | zadignuli ste |
| 3. | zadignuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zadignuo |
| 2. | bio si zadignuo |
| 3. | bio je zadignuo |
| množina | |
| 1. | bili smo zadignuli |
| 2. | bili ste zadignuli |
| 3. | bili su zadignuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zadigni |
| množina | |
| 1. | zadignimo |
| 2. | zadignite |
| glagolski prilog prošli | |
| zadignuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zadignuo, zadignula, zadignulo | |
| zadignuli, zadignule, zadignula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zadignut, zadignuta, zadignuto | |
| zadignuti, zadignute, zadignuta | |
Definicija
donekle podići [zadignuti suknju (dugu suknju dignuti više od gležnja i sl.)]; zadići
Etimologija
✧ za- + v. dignuti
