zadijévati
zadijévati nesvrš. 〈prez. zàdijēvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zadijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zadijevam |
| 2. | zadijevaš |
| 3. | zadijeva |
| množina | |
| 1. | zadijevamo |
| 2. | zadijevate |
| 3. | zadijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zadijevat ću |
| 2. | zadijevat ćeš |
| 3. | zadijevat će |
| množina | |
| 1. | zadijevat ćemo |
| 2. | zadijevat ćete |
| 3. | zadijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadijevah |
| 2. | zadijevaše |
| 3. | zadijevaše |
| množina | |
| 1. | zadijevasmo |
| 2. | zadijevaste |
| 3. | zadijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zadijevao sam |
| 2. | zadijevao si |
| 3. | zadijevao je |
| množina | |
| 1. | zadijevali smo |
| 2. | zadijevali ste |
| 3. | zadijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zadijevao |
| 2. | bio si zadijevao |
| 3. | bio je zadijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo zadijevali |
| 2. | bili ste zadijevali |
| 3. | bili su zadijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zadijevaj |
| množina | |
| 1. | zadijevajmo |
| 2. | zadijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zadijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zadijevao, zadijevala, zadijevalo | |
| zadijevali, zadijevale, zadijevala | |
Definicija
| 1. | (što), v. zadjenuti |
| 2. | (se u koga) zadirkivati, peckati, zabadati u koga |
Etimologija
✧ vidi zàdjenuti
