zagalámiti
zagalámiti (, na koga) svrš. 〈prez. zagàlāmīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. zagalámio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zagalamiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zagalamim |
| 2. | zagalamiš |
| 3. | zagalami |
| množina | |
| 1. | zagalamimo |
| 2. | zagalamite |
| 3. | zagalame |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zagalamit ću |
| 2. | zagalamit ćeš |
| 3. | zagalamit će |
| množina | |
| 1. | zagalamit ćemo |
| 2. | zagalamit ćete |
| 3. | zagalamit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zagalamih |
| 2. | zagalami |
| 3. | zagalami |
| množina | |
| 1. | zagalamismo |
| 2. | zagalamiste |
| 3. | zagalamiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zagalamio sam |
| 2. | zagalamio si |
| 3. | zagalamio je |
| množina | |
| 1. | zagalamili smo |
| 2. | zagalamili ste |
| 3. | zagalamili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zagalamio |
| 2. | bio si zagalamio |
| 3. | bio je zagalamio |
| množina | |
| 1. | bili smo zagalamili |
| 2. | bili ste zagalamili |
| 3. | bili su zagalamili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zagalami |
| množina | |
| 1. | zagalamimo |
| 2. | zagalamite |
| glagolski prilog prošli | |
| zagalamivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zagalamio, zagalamila, zagalamilo | |
| zagalamili, zagalamile, zagalamila | |
Definicija
početi galamiti, usp. galamiti
