galámiti
galámiti () nesvrš. 〈prez. gàlāmīm, pril. sad. -mēći, gl. im. -mljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| galamiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | galamim |
| 2. | galamiš |
| 3. | galami |
| množina | |
| 1. | galamimo |
| 2. | galamite |
| 3. | galame |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | galamit ću |
| 2. | galamit ćeš |
| 3. | galamit će |
| množina | |
| 1. | galamit ćemo |
| 2. | galamit ćete |
| 3. | galamit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | galamljah |
| 2. | galamljaše |
| 3. | galamljaše |
| množina | |
| 1. | galamljasmo |
| 2. | galamljaste |
| 3. | galamljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | galamio sam |
| 2. | galamio si |
| 3. | galamio je |
| množina | |
| 1. | galamili smo |
| 2. | galamili ste |
| 3. | galamili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam galamio |
| 2. | bio si galamio |
| 3. | bio je galamio |
| množina | |
| 1. | bili smo galamili |
| 2. | bili ste galamili |
| 3. | bili su galamili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | galami |
| množina | |
| 1. | galamimo |
| 2. | galamite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| galameći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| galamio, galamila, galamilo | |
| galamili, galamile, galamila | |
Definicija
| 1. | govoriti previše glasno ili glasnije nego što običaji i pravila ponašanja dopuštaju |
| 2. | pren. buniti se protiv čega, oštro protestirati (i kad se to radi bez podizanja glasa) |
| 3. | razmetati se, hvaliti se, praviti se zaslužan i zabrinut za koga ili za opći interes |
Etimologija
✧ vidi galáma
