zaljubljívati se
zaljubljívati se nesvrš. 〈prez. zaljùbljujēm se, pril. sad. zaljùbljujūći se, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaljubljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaljubljujem |
| 2. | zaljubljuješ |
| 3. | zaljubljuje |
| množina | |
| 1. | zaljubljujemo |
| 2. | zaljubljujete |
| 3. | zaljubljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaljubljivat ću |
| 2. | zaljubljivat ćeš |
| 3. | zaljubljivat će |
| množina | |
| 1. | zaljubljivat ćemo |
| 2. | zaljubljivat ćete |
| 3. | zaljubljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaljubljivah |
| 2. | zaljubljivaše |
| 3. | zaljubljivaše |
| množina | |
| 1. | zaljubljivasmo |
| 2. | zaljubljivaste |
| 3. | zaljubljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaljubljivao sam |
| 2. | zaljubljivao si |
| 3. | zaljubljivao je |
| množina | |
| 1. | zaljubljivali smo |
| 2. | zaljubljivali ste |
| 3. | zaljubljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaljubljivao |
| 2. | bio si zaljubljivao |
| 3. | bio je zaljubljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zaljubljivali |
| 2. | bili ste zaljubljivali |
| 3. | bili su zaljubljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaljubljuj |
| množina | |
| 1. | zaljubljujmo |
| 2. | zaljubljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zaljubljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaljubljivao, zaljubljivala, zaljubljivalo | |
| zaljubljivali, zaljubljivale, zaljubljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaljubljivan, zaljubljivana, zaljubljivano | |
| zaljubljivani, zaljubljivane, zaljubljivana | |
Etimologija
✧ vidi zaljúbiti se
