zaljúbiti se
zaljúbiti se (u što, u koga) svrš. 〈prez. zàljūbīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. zàljūbljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaljubiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaljubim |
| 2. | zaljubiš |
| 3. | zaljubi |
| množina | |
| 1. | zaljubimo |
| 2. | zaljubite |
| 3. | zaljube |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaljubit ću |
| 2. | zaljubit ćeš |
| 3. | zaljubit će |
| množina | |
| 1. | zaljubit ćemo |
| 2. | zaljubit ćete |
| 3. | zaljubit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zaljubih |
| 2. | zaljubi |
| 3. | zaljubi |
| množina | |
| 1. | zaljubismo |
| 2. | zaljubiste |
| 3. | zaljubiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaljubio sam |
| 2. | zaljubio si |
| 3. | zaljubio je |
| množina | |
| 1. | zaljubili smo |
| 2. | zaljubili ste |
| 3. | zaljubili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaljubio |
| 2. | bio si zaljubio |
| 3. | bio je zaljubio |
| množina | |
| 1. | bili smo zaljubili |
| 2. | bili ste zaljubili |
| 3. | bili su zaljubili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaljubi |
| množina | |
| 1. | zaljubimo |
| 2. | zaljubite |
| glagolski prilog prošli | |
| zaljubivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaljubio, zaljubila, zaljubilo | |
| zaljubili, zaljubile, zaljubila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaljubljen, zaljubljena, zaljubljeno | |
| zaljubljeni, zaljubljene, zaljubljena | |
Definicija
| 1. | prožeti se, ispuniti se ljubavlju prema drugoj osobi |
| 2. | pren. zanijeti se čime, jako zavoljeti što |
Frazeologija
⃟ zaljubiti se preko ušiju (glave) ludo, potpuno se zaljubiti
Etimologija
✧ za- + v. ljubiti
