zamjérati
zamjérati (što, se) nesvrš. 〈prez. zàmjērām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zamjerati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zamjeram |
2. | zamjeraš |
3. | zamjera |
množina | |
1. | zamjeramo |
2. | zamjerate |
3. | zamjeraju |
futur | |
jednina | |
1. | zamjerat ću |
2. | zamjerat ćeš |
3. | zamjerat će |
množina | |
1. | zamjerat ćemo |
2. | zamjerat ćete |
3. | zamjerat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zamjerah |
2. | zamjeraše |
3. | zamjeraše |
množina | |
1. | zamjerasmo |
2. | zamjeraste |
3. | zamjerahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zamjerao sam |
2. | zamjerao si |
3. | zamjerao je |
množina | |
1. | zamjerali smo |
2. | zamjerali ste |
3. | zamjerali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zamjerao |
2. | bio si zamjerao |
3. | bio je zamjerao |
množina | |
1. | bili smo zamjerali |
2. | bili ste zamjerali |
3. | bili su zamjerali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zamjeraj |
množina | |
1. | zamjerajmo |
2. | zamjerajte |
glagolski prilog sadašnji | |
zamjerajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zamjerao, zamjerala, zamjeralo | |
zamjerali, zamjerale, zamjerala |