zàmjeriti
zàmjeriti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàmjeren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zamjeriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zamjerim |
2. | zamjeriš |
3. | zamjeri |
množina | |
1. | zamjerimo |
2. | zamjerite |
3. | zamjere |
futur | |
jednina | |
1. | zamjerit ću |
2. | zamjerit ćeš |
3. | zamjerit će |
množina | |
1. | zamjerit ćemo |
2. | zamjerit ćete |
3. | zamjerit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zamjerih |
2. | zamjeri |
3. | zamjeri |
množina | |
1. | zamjerismo |
2. | zamjeriste |
3. | zamjeriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zamjerio sam |
2. | zamjerio si |
3. | zamjerio je |
množina | |
1. | zamjerili smo |
2. | zamjerili ste |
3. | zamjerili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zamjerio |
2. | bio si zamjerio |
3. | bio je zamjerio |
množina | |
1. | bili smo zamjerili |
2. | bili ste zamjerili |
3. | bili su zamjerili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zamjeri |
množina | |
1. | zamjerimo |
2. | zamjerite |
glagolski prilog prošli | |
zamjerivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zamjerio, zamjerila, zamjerilo | |
zamjerili, zamjerile, zamjerila |
1. | zapaziti, uočiti (djevojku za udaju) |
2. | prebaciti mjereći |