zàbljesnuti
zàbljesnuti svrš. 〈prez. zàbljesnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. zàbljesnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zabljesnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zabljesnem |
| 2. | zabljesneš |
| 3. | zabljesne |
| množina | |
| 1. | zabljesnemo |
| 2. | zabljesnete |
| 3. | zabljesnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zabljesnut ću |
| 2. | zabljesnut ćeš |
| 3. | zabljesnut će |
| množina | |
| 1. | zabljesnut ćemo |
| 2. | zabljesnut ćete |
| 3. | zabljesnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zabljesnuh |
| 2. | zabljesnu |
| 3. | zabljesnu |
| množina | |
| 1. | zabljesnusmo |
| 2. | zabljesnuste |
| 3. | zabljesnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zabljesnuo sam |
| 2. | zabljesnuo si |
| 3. | zabljesnuo je |
| množina | |
| 1. | zabljesnuli smo |
| 2. | zabljesnuli ste |
| 3. | zabljesnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zabljesnuo |
| 2. | bio si zabljesnuo |
| 3. | bio je zabljesnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo zabljesnuli |
| 2. | bili ste zabljesnuli |
| 3. | bili su zabljesnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zabljesni |
| množina | |
| 1. | zabljesnimo |
| 2. | zabljesnite |
| glagolski prilog prošli | |
| zabljesnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zabljesnuo, zabljesnula, zabljesnulo | |
| zabljesnuli, zabljesnule, zabljesnula | |
Definicija
| 1. | () a. bljesnuti b. zablistati (2) |
| 2. | (koga) a. zaslijepiti blijeskom, iznenadnim svjetlom b. pren. zadiviti |
Etimologija
✧ vidi zablijéštiti
