vȑći
vȑći (što) svrš.,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
vrći | |
prezent | |
jednina | |
1. | vrgnem |
2. | vrgneš |
3. | vrgne |
množina | |
1. | vrgnemo |
2. | vrgnete |
3. | vrgnu |
futur | |
jednina | |
1. | vrći ću |
2. | vrći ćeš |
3. | vrći će |
množina | |
1. | vrći ćemo |
2. | vrći ćete |
3. | vrći će |
aorist | |
jednina | |
1. | vrgoh |
2. | vrže |
3. | vrže |
množina | |
1. | vrgosmo |
2. | vrgoste |
3. | vrgoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | vrgao sam |
2. | vrgao si |
3. | vrgao je |
množina | |
1. | vrgli smo |
2. | vrgli ste |
3. | vrgli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vrgao |
2. | bio si vrgao |
3. | bio je vrgao |
množina | |
1. | bili smo vrgli |
2. | bili ste vrgli |
3. | bili su vrgli |
imperativ | |
jednina | |
2. | vrgni / vrzi |
množina | |
1. | vrgnimo / vrzismo |
2. | vrgnite / vrzite |
glagolski prilog prošli | |
vrgnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
vrgao, vrgla, vrglo | |
vrgli, vrgle, vrgla | |
glagolski pridjev pasivni | |
vrgnut, vrgnuta, vrgnuto | |
vrgnuti, vrgnute, vrgnuta |