vȑgnuti
vȑgnuti (što) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. vȑgni/vȑzi〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vrgnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vrgnem |
| 2. | vrgneš |
| 3. | vrgne |
| množina | |
| 1. | vrgnemo |
| 2. | vrgnete |
| 3. | vrgnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vrgnut ću |
| 2. | vrgnut ćeš |
| 3. | vrgnut će |
| množina | |
| 1. | vrgnut ćemo |
| 2. | vrgnut ćete |
| 3. | vrgnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | vrgnuh / vrgoh |
| 2. | vrgnu / vrže |
| 3. | vrgnu / vrže |
| množina | |
| 1. | vrgnusmo / vrgosmo |
| 2. | vrgnuste / vrgoste |
| 3. | vrgnuše / vrgoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vrgnuo sam |
| 2. | vrgnuo si |
| 3. | vrgnuo je |
| množina | |
| 1. | vrgnuli smo |
| 2. | vrgnuli ste |
| 3. | vrgnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vrgnuo |
| 2. | bio si vrgnuo |
| 3. | bio je vrgnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo vrgnuli |
| 2. | bili ste vrgnuli |
| 3. | bili su vrgnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vrgni |
| množina | |
| 1. | vrgnimo |
| 2. | vrgnite |
| glagolski prilog prošli | |
| vrgnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vrgnuo, vrgnula, vrgnulo | |
| vrgnuli, vrgnule, vrgnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vrgnut, vrgnuta, vrgnuto | |
| vrgnuti, vrgnute, vrgnuta | |
Definicija
| 1. | iz ruke snažno baciti bez određena cilja, odbaciti |
| 2. | uvinuti (ruke na leđa) |
| 3. | potegnuti, mahnuti |
| 4. | dobaciti, dosegnuti |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Vẕgōč (520, Split, Sinj, I Slavonija, Solin, + v. oko), Vẕgōć (Split, Sinj)
Etimologija
✧ prasl. *vьrgnǫti (rus. vérgnut', polj. wiergnąć) ← ie. *werg-: okretati (grč. érgon: djelo, skr. varjati: radi, vrti)
