zacvíljeti
zacvíljeti svrš. 〈prez. zàcvīlīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. zacvílio/zacvíljela ž〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zacviljeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zacvilim |
| 2. | zacviliš |
| 3. | zacvili |
| množina | |
| 1. | zacvilimo |
| 2. | zacvilite |
| 3. | zacvile |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zacviljet ću |
| 2. | zacviljet ćeš |
| 3. | zacviljet će |
| množina | |
| 1. | zacviljet ćemo |
| 2. | zacviljet ćete |
| 3. | zacviljet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zacviljeh |
| 2. | zacvilje |
| 3. | zacvilje |
| množina | |
| 1. | zacviljesmo |
| 2. | zacviljeste |
| 3. | zacvilješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zacvilio sam |
| 2. | zacvilio si |
| 3. | zacvilio je |
| množina | |
| 1. | zacviljeli smo |
| 2. | zacviljeli ste |
| 3. | zacviljeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zacvilio |
| 2. | bio si zacvilio |
| 3. | bio je zacvilio |
| množina | |
| 1. | bili smo zacviljeli |
| 2. | bili ste zacviljeli |
| 3. | bili su zacviljeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zacvili |
| množina | |
| 1. | zacvilimo |
| 2. | zacvilite |
| glagolski prilog prošli | |
| zacviljevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zacvilio, zacviljela, zacviljelo | |
| zacviljeli, zacviljele, zacviljela | |
Etimologija
✧ vidi zacvíliti
