zacrnjívati
zacrnjívati (što) nesvrš. 〈prez. zacẕnjujēm, pril. sad. zacẕnjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zacrnjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zacrnjujem |
| 2. | zacrnjuješ |
| 3. | zacrnjuje |
| množina | |
| 1. | zacrnjujemo |
| 2. | zacrnjujete |
| 3. | zacrnjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zacrnjivat ću |
| 2. | zacrnjivat ćeš |
| 3. | zacrnjivat će |
| množina | |
| 1. | zacrnjivat ćemo |
| 2. | zacrnjivat ćete |
| 3. | zacrnjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zacrnjivah |
| 2. | zacrnjivaše |
| 3. | zacrnjivaše |
| množina | |
| 1. | zacrnjivasmo |
| 2. | zacrnjivaste |
| 3. | zacrnjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zacrnjivao sam |
| 2. | zacrnjivao si |
| 3. | zacrnjivao je |
| množina | |
| 1. | zacrnjivali smo |
| 2. | zacrnjivali ste |
| 3. | zacrnjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zacrnjivao |
| 2. | bio si zacrnjivao |
| 3. | bio je zacrnjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zacrnjivali |
| 2. | bili ste zacrnjivali |
| 3. | bili su zacrnjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zacrnjuj |
| množina | |
| 1. | zacrnjujmo |
| 2. | zacrnjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zacrnjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zacrnjivao, zacrnjivala, zacrnjivalo | |
| zacrnjivali, zacrnjivale, zacrnjivala | |
Etimologija
✧ vidi zacŕniti
