zacŕniti
zacŕniti (što) svrš. 〈prez. zàcṟnīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. zacŕnio/zacŕnila ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zacrniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zacrnim |
2. | zacrniš |
3. | zacrni |
množina | |
1. | zacrnimo |
2. | zacrnite |
3. | zacrne |
futur | |
jednina | |
1. | zacrnit ću |
2. | zacrnit ćeš |
3. | zacrnit će |
množina | |
1. | zacrnit ćemo |
2. | zacrnit ćete |
3. | zacrnit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zacrnih |
2. | zacrni |
3. | zacrni |
množina | |
1. | zacrnismo |
2. | zacrniste |
3. | zacrniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zacrnio sam |
2. | zacrnio si |
3. | zacrnio je |
množina | |
1. | zacrnili smo |
2. | zacrnili ste |
3. | zacrnili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zacrnio |
2. | bio si zacrnio |
3. | bio je zacrnio |
množina | |
1. | bili smo zacrnili |
2. | bili ste zacrnili |
3. | bili su zacrnili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zacrni |
množina | |
1. | zacrnimo |
2. | zacrnite |
glagolski prilog prošli | |
zacrnivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zacrnio, zacrnila, zacrnilo | |
zacrnili, zacrnile, zacrnila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zacrnjen, zacrnjena, zacrnjeno | |
zacrnjeni, zacrnjene, zacrnjena |